Deda Nićifor kupio plac na Divčibarama od deda Milana na reč, pa umro: Unuci tražili zemlju 50 godina, a kad su pronašli Milanove naslednike, usledio šok!
Dodajte Kurir u vaš Google izbor"Ne brinite za papire, to su pošteni ljudi", rekao je Nićifor pre pola veka. Tri decenije kasnije, porodica je mislila da je dedovina zauvek izgubljena, a onda se desio susret koji vraća veru u ljudskost!
U svetu gde se danas sudi decenijama oko metra međe i gde su sudovi zatrpani tužbama čak i među najbližim srodnicima, jedna priča sa Divčibara stigla je kao melem na ranu.
To je priča o obrazu, časti i zavetu koji nije zapisan na papiru, ali je ostao urezan u srcu.
Tajna stara pola veka
- Sve je počelo davne 1973. godine kada je moj deda Nicifor kupio komad zemlje na Divčibarama - na reč. Papire nikad nije ni uzeo jer mu je ta reč bila dovoljna, a u poštenje i čast te porodice nikad nije ni sumnjao. Deda je onda umro, mlad u pedesetim godinama, papirologija nije rešena, a placu se gubi svaki trag - objavio je Strahinja na Tik Tok profilu "ljudski".
Deda Nićifor, koji je bio direktor škole u Brežđu i koji je svojevremeno sazidao školu i kuće za nastavnike kako ne bi odlazili, kupio je "na stisak ruke" komad zemlje od izvesnog Milana Simovića.
U poštenje i čast te porodice nikada nije sumnjao.
Nakon njegove smrti, plac je ostao u magli prošlosti, bez ijednog dokaza, priznanice ili ugovora. Decenijama je porodicu tištilo isto pitanje - Gde je ta zemlja i da li je na njoj sada neki luksuzni hotel?
Šerlok Holms na delu
Unuci, rešeni da isteraju istinu na videlo, krenuli su u potragu sa skoro nikakvim informacijama. Znali su samo nadimak sina prodavca i da je čovek negde iz okoline Krčmara. Uz pomoć dobrih ljudi sa društvenih mreža, tragovi su počeli da se slažu.
Ohrabreni informacijama krenuli su put sela gde je pre 50 godina pao dogovor.
Nakon lutanja po seoskim putevima i razgovora sa meštanima, došli su do broja gospodina Simovića, jedinog potencijalnog naslednika te zemlje. Pozvali su ga, bez ikakve nade da će im neko poverovati na reč.
Strahinjina majka, Nićiforova ćerka, pozvala je gospodina Simovića i ispričala mu neverovatnu priču:
"Moj otac je kupio plac od vašeg oca Milana i isplatio ga. Nemamo papir, nemamo priznanicu. Deda je rekao da ste vi pošteni ljudi. Da li znate tu priču?"
U tom trenutku, naslednik je mogao da uradi ono što bi većina danas uradila - da se napravi lud.
Četiri ari placa na Divčibarama danas vrede pravo bogatstvo. Mogao je da kaže da prvi put čuje za to i niko mu ne bi mogao ništa pred zakonom. Ali, Simovići nisu "većina".
Reč jača od zakona
Odgovor koji je stigao sa druge strane žice vratio je veru u čovečanstvo. Naslednik ne samo da je znao priču, već nije ni trena oklevao da ispoštuje očev dogovor od pre pet decenija.
Umesto da zadrži papreno skupu zemlju, čovek je odlučio da ispravi nepravdu staru pola veka.
Plac je vraćen porodici Nićifora samo zato što je pre 50 godina jedan Milan dao reč jednom Nićiforu.
Lepo je deda Nićifor rekao pre 50 godina: "Ne brinite za papire, Simovići su pošteni ljudi."
Ispostavilo se da je obraz Simovića jači od svakog notara i suda, a ova priča nas uči da, uprkos svemu, svet i dalje čine ljudi velikog srca.